veliki prasak (engleski Big Bang [~ bæŋ]), mogući događaj nastanka svemira prije približno 13,7 milijardi godina. Kozmološka teorija velikoga praska potaknuta je opaženim širenjem svemira (→ gamow, george), objašnjava Hubbleov zakon i omjere lakih kemijskih elemenata (vodika, deuterija, helija i litija) u svemiru. Prema toj teoriji, svemir se razvio eksplozivno iz stanja s vrlo visokom gustoćom i temperaturom. Teorija prati stanje od 10–43 s nakon praska. Masa sadržana u obliku zračenja bila je veća nego masa sadržana u česticama. Pri temperaturi nižoj od 1010 K odvijale su se termonuklearne reakcije kojima su se formirale jezgre vodika, deuterija, tricija i helijevih izotopa te litija. Omjeri izotopa nađeni u starim zvijezdama odgovaraju teoriji i prosječnoj gustoći svemira. Nuklearne reakcije prestale su se odvijati 3 minute nakon velikoga praska, kada je temperatura pala ispod l08 K. Pri temperaturi 3000 K, oko 380 000 godina kasnije, formirani su neutralni atomi, nastajale su zvijezde i galaktike, svemir je postao proziran i zračenje se moglo slobodno širiti. To je zračenje prepoznato u mikrovalnom pozadinskom zračenju cijele nebeske sfere.
Fizikalne pojave ne mogu se pratiti u vremenu i prije Planckove epohe od 10–43 s, dakle, ne mogu se saznati fizički uvjeti, niti bi tada fizikalne teorije bile primjenljive. Prema jednomu stajalištu, veliki prasak početak je svega, uključujući vrijeme i prostor, kada je sva materija bila u jednoj točki s beskonačnom energijom. Prema drugomu, to je bila eksplozija nakon koje je počelo teći vrijeme vidljivoga svemira, a energija nije bila beskonačna, te postoji nada da se u opaženim pojavama krije i dio povijesti prethodnoga svemira, koji je mogao imati drugi broj dimenzija. (→ kozmologija)
